Boris Butulija dvoranski šampion Srbije u konkurenciji do 16

Datum objave: 16.01.2014. // Kategorija: Vesti

Boris_Butulija2

Boris Butulija, sin proslavljenog srpskog rukometnog internacionalca, pobednik je dvoranskog prvenstva Srbije održanog u “Impuls Holu” na Novom Beogradu. On je tokom celog turnira pokazao konstantnu formu i zasluženo je došao do titule. Skroman, ali svestan svojih mogućnosti, inteligentan, sportski izuzetno nadaren, Boris ide putem istinskog šampiona. A i ima sve predispozicije da stigne do vrha. Obično sinovi i kćeri krenu stopama svojih roditelja. Boris se, uz savet oca Igora, opredelio za tenis.

Ovaj pasus je prepisan iz prošlogodišnjeg teksta kada je Boris Butulija postao dvoranski prvak Srbije u uzrastu do 14 godina. Sada je uzeo titulu u kategoriji šesnaestogodišnjaka. U finalu tek završenog prvenstva Srbije (dvoransko do 16) Boris je pobedio Aleksu Lazarevića 6:4, 6:2.

Dakle, ništa tu više nije novo, postoji samo kontinuitet, a to je najvažnije u sportu, posebno tenisu. Šta se, po Borisu, dogodilo između ove dve titule, tačnije za proteklih godinu dana?

    -Ništa spektakularno. Posle osvajanja titule u januaru 2013. godine, usledio je nastup u reprezentativnom dresu, što je meni bila izuzetna čast. Dobre igre, a i rezultati potrajali su do sredine godine, a onda je usledio mali pad, ili bolje reći stagnacija. Međutim, po povratku s mora, ponovo sam zaigrao dobro i do kraja godine podigao sam formu i veoma sam zadovoljan učinkom. Uostalom, i ova titula je dokaz da je moja igra u stalnoj uzlaznoj liniji, rečju, dobra igra, dobar tenis.

    Boris će ove godine akcenat staviti na ITF turnire kako bi sakupio bodove i imao prolaz, ali i da bi imao lakše rivale u prvim turnirskim mečevima. Sada je ušao u konkurenciju u kojoj se već igra ozbniljan juniorski tenis. Uz ITF igraće i na turnirima koje su u jurisdikciji evropske teniske federacije (ETA).

    -Konkurencija je, naravno, jača. Skoro da svaka zemlja ima po dva-tri jaka juniora, pre svih Francuska, Nemačka, Britanija... Igrao sam sa nekim teniserima iz te jače grupe. Bili smo egal, o pobedniku su odlučivale nijanse...

    -Boris je, posle osvajanja titule prvaka do 14 godina rekao da mu je najjača strana u igri “glava”. Sada je kao odliku pridodao i karakter.

    - Mislim da su mi te dve osobine primarne u mojoj igri, a ako bih morao da se odlučim za teniski aspekt onda bi to bio forhend udarac. Što se tiče protivnika, kada imam na drugoj strani tenisera koji igra levom rukom kao ja, onda mora da prođe izvesno vreme da se prilagodim. Ali, to je normalno jer uglavnom su moji rivali “dešnjaci”. Uostalom i dešnjacima je nezgodno kada igraju protiv levorukih...

    Boris ističe da u finalni duel nije ušao baš svež jer je prethodnog dana igrao dva meča. Pogotovo je bio težak i iscrpljujući duel sa Gicićem koji je Boris dobio posle velike borbe u dva seta – 7:5, 7:5.